субота, 25. април 2026.

Догодило се на данашњи дан

 

 
На данашњи дан, 24. априла, пре тачно двадесет година, у једном дому у Аранђеловцу преминуо је мој ујак.

понедељак, 15. децембар 2025.

Опрости ми Господе, видиш да не знам шта радим

 

„... и опрости нам дугове наше као што и ми опраштамо дужницима својим.“

Кад год читам „Оче наш“, стресем се од ових речи. Понекад помислим да тај део треба да прескочим, да га не прочитам, јер ако ми буде опраштао као што ја опраштам, могу да се опростим од опроштаја.

недеља, 7. децембар 2025.

Тмурно децембарско поподне, присилна шетња и необичан сусрет са дечаком

 

Увод у сличицу из живота изречену у наслову биле би околности, радње и напокон стање у које су ме довеле, или може бити да сам лошим/добрим управљањем околностима и чињењем/нечињењем радњи саму себе довела у то стање.

Ако бих тиме почела да се бавим:

недеља, 12. октобар 2025.

Михољско лето и штрумфле

 

Мислим да сам, када сам први пут удахнула, пожелела да снажно вриснем: „Како је ово дивно!“ Сигурна сам да сам одмах видела све што је далеко од дивног, али сам убеђена да сам истовремено донела одлуку да је дивно и да ће увек тако бити. Живот је добар учитељ, те је одмах почео да проверава моју одлуку тешким задацима.

четвртак, 24. март 2022.

Среда, 24. март 1999.




 
Последње поглавље романа „Сепиа“ 
 
Требало би данас да ради у послеподневној смени, али је очекивао да га сваког часа позову из школе и јаве му да је настава отказана. Мира и Милица су спавале.
Довршио је кафу и изашао да купи доручак и новине. Синоћ је објављено стање ратне опасности у земљи.

субота, 19. фебруар 2022.

Пружи ми руку и само за час буди ми пријатељ

 

Ишла сам улицом и видела младу мајку која туче дете. Девојчица, мала... Нема више од три године. Нешто неће. Или нешто хоће. Тако мајушна, још не разуме све речи и не зна зашто не може да добије оно што хоће, баш тада, тог тренутка, јер ако га не добије одмах, она мисли да неће никад. А она мисли и искуство јој говори да је то нешто много важно.

четвртак, 22. април 2021.

Ove godine neću da slavim rođendan

Moje blisko okruženje zna koliko volim svoj rođendan. Logikom malog Perice, obožavam april zato što sam rođena u aprilu. Nebitno je što su tolike pesme ispevane aprilu i što se svake godine upravo tada događa eksplozija života, što svi u tome uživaju, a većinu ljudi opčinjava i nadahnjuje. Bog je stvorio april da bih ja u njemu bila rođena. A onda, ta brojka! Koliko je samo čudesna kombinacija te dve cifre. Svaka za sebe je neugledna, ali kad se spoje, bilo napisane ili izgovorene, pa to je melodija. U koji god dan da padne, taj dan postaje čaroban.

петак, 25. децембар 2020.

Umesto rođendanske čestitke

 
Da danas mogu da te zagrlim, verovatno bi meni u tom zagrljaju nedostajalo prisnosti, i ne bi bio dovoljno snažan ili možda dovoljno labav, ili bih osetila kako si se ukočila i kao da jedva čekaš da te pustim, ili bih ja jedva čekala da ti mene pustiš, mada mislim da bi bilo ono prvo, jer si uvek bila uštogljenija nego ja, jer ako je za mene nana govorila da hodam kao austrijski podnarednik i kao da sam progutala motku, za tebe je sigurno mislila da si kao narednik i da si progutala dve. A ona je bila major.

уторак, 11. фебруар 2020.

Nije fer plašiti se


Pitala sam sebe jutros: „Dobro, da li ti od svega moraš da napraviš dramu? Ako je odgovor da, da li svaka od tih drama mora da ima baš toliko zapetljan zaplet?

уторак, 28. јануар 2020.

недеља, 26. јануар 2020.

Čuda treba obznaniti


Bilo je leto 1976. godine. Letnji raspust posle završenog prvog razreda gimnazije. Nana me je poslala u „Mimozu“, da kupim doručak za nju, sestru i sebe: po dve pogačice i jogurt. Deka je umro prethodnog leta. U kući se još uvek osećalo nedostajanje. Mama je bila na poslu.

петак, 17. јануар 2020.

Kako upisati fakultet u pedesetoj




Ovaj tekst sam napisala oktobra 2010. godine, malo pošto sam započela svoje prvo zvanično obrazovanje u homeopatiji.
Tada sam ga objavila na blogu na kome sam u to vreme redovno objavljivala.

четвртак, 16. јануар 2020.

О кухињској кецељи


О једној кухињској кецељи, матичњаку, лаванди, прљавим судовима и чистим сузама

уторак, 14. јануар 2020.

Igre i igračke


Razmišljam nešto: ja nikad nisam bio loš klinac. Ono: nasilnik, neki razbijač noseva, kavgadžija. Dok nisam krenuo u školu, često su me u naselju zezali – kako dečaci, tako i devojčice da sam pekmez, kmezavko i šta ti ja znam.

понедељак, 13. јануар 2020.

Život je težak. Pa šta?



„Život je težak, i kada to shvatite, tada prestaje da bude težak.“ – Skot Pek, „Put kojim se ređe ide“.

Kad sam otvorila tu knjigu, neke 1990. rekla bih, i pročitala prvu rečenicu, ostala sam zabezeknuta. Poželela sam da je odmah  zatvorim, jer to nije bilo ono što mi je bilo potrebno u tom trenutku.

недеља, 12. јануар 2020.

Sirota mala priča

Mladić je prihvatio ranac dok je svlačila mantil i stavljala ga na čiviluk, smetena i uzdrhtala, ostavljala ga da visi u maloj beloj prostoriji, sam i tužan, sa nekoliko izgužvanih papirnih maramica u džepovima, na zakačci na kojoj je pre njega visio neki tuđ mantil koji je za sobom ostavio sličan drhtavi miris.

среда, 8. јануар 2020.

Bogomajka ili: uvek se može voleti više



Mala sam ja i smotana da bih rekla nešto o Njoj. Mala spram svih onih koji su se približili Gospodu više nego što ću uspeti, verovatno više i nego što ću ikada pokušati. Smotana u odnosu na sve usredsređene, koji su snagom svoje vere mogli da zadrže dovoljno prisebnosti kroz sva iskušenja, jer moja je vera, iako mislim da se mnogo trudim – premala.